Menu

Rušenje zida

Za razliku od njegovog konstruktivnog značaja u građevinarstvu, u društveno-kulturološkom kontekstu zid simbolizira barijeru napretku, granicu između onog što jesmo i onog što želimo biti, opresiju i izolaciju. Četrnaesti dani performansa u Varaždinu fokusirat će se na umjetničku praksu koja je akcijom kao simboličnim govorom usmjerena na rušenje zida kao ne samo fizičke prepreke, već suštinski metafore mentalnih i administrativnih zidova koje društvena hipokrizija otjelotvorena u represivnim aparatima vlasti konstruira oko progresivnih pojedinca, manjina ili drugačijih u cilju očuvanja postojećeg poretka stvarnosti i političke moći. Program će uključivati sada već povijesne performanse u kojima je zid predstavljao ako ne fokus akcije, onda njen nužni i znakoviti dio, poput performansa Zlatka Kopljara K2 (1997), Slavena Tolja Priroda i društvo, (2002), Marijana Crtalića „Mogućnost izlaza“ (2012) ili Spartaka Dulića XFG-9H (2014). Okosnica navedenih performansa osjećaj je frustracije pojedinca sudbinski bačenog u širi društveno-politički narativ kojeg unatoč povijesnom iskustvu idealistički pokušava usmjeriti prema humanijem modelu egzistencije.

Povijesni segment programa bit će za vrijeme trajanja Dana performansa postavljen kao izložba video dokumentacije performansa dok će program performansa uključivati novoproducirane ili u Hrvatskoj do sada neizvođene performanse na temu rušenja zida koji uključuju i gostovanje internacionalnih umjetnika.

Branko Franceschi