Menu

Dani performansa 2011

Dani performansa 2011

Naviru asocijacije gledajući unatrag i pokušavajući vidjeti što se to događalo proteklih deset godina u vezi sa performansom u varaždinu.krenuli smo sa idejom prezentiranja suvremene hrvatske umjetničke prakse u varaždinu. u varaždinu, definiranim većinom kroz klasične vidove umjetnosti, tradiciju, prošlost, barok, klasičnu glazbu, Miljenka stančića... i uvidjeli koliko nužno potrebne živosti i svježine je upravo umjetnička praksa performansa unijela u samo tkivo grada. i koliko je idealan dom performansu predivna struktura njegovih ulica, trgova, zgrada, parkova, interijera i eksterijera, a najviše publika gladna suvremenih, aktualnih i drugačijih izričaja. Umjetnost začuđuje, propitkuje, udara u pleksus, priča poetske crtice, problematizira i odgovara, otvara prozore, zatvara predrasude, ...a ako je uMJetnost, ne ostavlja potpuno ravnodušnim. Upravo se performans najdirektnije obraća publici, kao oblik likovne umjetnosti gdje umjetnik progovara vlastitim tijelom, tim savršenim alatom komuniciranja sa okolinom. nekad ciljanim konzumentima, interesentima kroz projekte realizirane u interijerima, nekada direktno ulazeći u životni prostor kretanja slučajnih prolaznika, nenamjernika kroz projekte izvedene u javnim prostorima, na trgovima, ulicama, parkovima.

Pokušali smo pronaći adekvatnu hrvatsku riječ za PerforMans... nije nam baš uspjelo. Svako jednoznačno određivanje i definiranje čak i nije u duhu te granične forme između likovne i kazališne umjetnosti. bez namjere kontraproduktivnog mistificiranja, koje je već dovelo mnogo puta do nesporazuma između umjetnika, publike, kritike. Pohvala nam je da su upravo riječi „performans“, „performer“ nakon pokretanja festivala ušle u vokabular mnogih... Često ne imajući nikakve veze sa likovnom formom koja je određena tim nazivom, pa se susrećemo sa praksom da se svaki ulični zabavljač, žongler, mnogi koji nešto „izvode“ nazivaju performerima. kao što se i mnogi nazivaju umjetnicima. Pravo je svakog da se naziva kako želi.

Deset godina festivala, svi projekti realizirani u tom razdoblju ipak su napravili određeni pomak u razumijevanju. edukaciji. Bar se nadamo da smo u tome uspjeli. svatko je nakon izvedbe odnio svoj dio priče sa sobom. i umjetnik i publika. Ono što ostaje je činjenica da likovna umjetnost u varaždinu nije ista sada i prije deset godina. Dogodila se dekada suvremenog disanja likovnosti. ulice, trgovi, interijeri pamte sve one začudnosti konkretnog prostora i vremena definiranog kroz izvedbu umjetničkog djela. Pamti svijest.

Pamte možda i neki kojima je performans bio još jedna poticajna iskrica da se odluče odabrati umjetnost za svoj životni put. otvaramo novu dekadu.